Engleski je germanski jezik indo-evropske porodice.
Po broju ljudi koji govore ovaj jezik on je drugi u svijetu. Smatra se da postoji 300 miliona ljudi kojima je engleski izvorni (native speakers), 300 miliona onih kojima je on drugi i još 100 miliona onih koji ga koriste kao strani jezik.
To je jezik nauke avijacije, računarstva, diplomatije i turizma. Polovina svih poslovnih ugovora je sklopljena na engleskom, također, dvije trećine naučnih dokumenata je pisana ovim jezikom. Engleski je zvanični jezik u 45 zemalja ali je govorni i mnogim drugim zemljama.
Mandarin (kineski) govori najviše ljudi, međutim engleski jezik je najrašireniji i najvažniji jezik u svijetu.


Engleski igra značajnu ulogu u kulturnoj, političkoj i ekonomskoj sferi društva u
sljedećim zemljama. U zemljama koje su podebljane engleski jezik vodi glavnu ulogu.

• Antigva
• Australia
• Bahami
• Barbados
• Belize
• Bermudska ostrva
• Bocvana
• Bruneji (sa malajskim otocima)
• Dominika
• Fidži
• Gajana
• Gambija
• Gana
• Grenada
• Indija (sa nekoliko indijskih jezika)
• Irska (sa irskim)
• Jamajka
• JAR
• Kamerun (sa francuskim)
• Kanada (sa francuskim)
• Kenija
• Kiribati
• Lesoto
• Liberija
• Malawi
• Malta
• Mauricijus
• Namibija
• Nauru
• Novi Zeland
• Nigerija
• Pakistan
• Papua Nova Gvineja
• Filipini
• Porto Riko
• SAD
• Sv. Kristofer i Nevi
• Sv. Lucija
• Sv. Vinsent
• Senegal
• Sejšeli
• Siera Leone
• Singapur
• Surinam
• Svaziland
• Tanzanija
• Tonga
• Trinidad i Tobago
• Tuvalu
• Uganda
• V. Britanija
• Vanatu
• Zapadna Samoa
• Zambija
• Zimbabve

Kada ovaj broj od 45 zemalja uporedimo sa 27, u koliko država je govorni jezik francuski,
te 20 gdje je španski, i 17 gdje je arapski govorni jezik, možemo uvidjeti koliko je engleski
jezik dominantan. Možda se oni koji govore francuski, španski i arapski neće složiti, ali
engleski je na putu da postana nezvanični međunarodni jezik cijelog svijeta.

Porijeklo engleskog jezika

Historija engleskog jezika počinje dolaskom germanskih plemena na britanska otočja su stigli preko Sjevernog mora sa prostora današnje Danske i sjeverne Njemačke. Doseljenici su prvobitno govorili keltski jezik, međutim to je brzo promijenjeno. Većina ljudi koji su govorili keltski su potisnuti u Vels, Kornvol i Škotsku. Jedna skupina je emigrirala na britansku obalu Francuske gdje i danas govore keltski jezik.
Angli su dobili naziv od riječi Engle, imena njihove pradomovine. Jezik im se nazivao Englisc od čega i potiče riječ English.

Tokom sljedećih par stoljeća razvilo se nekoliko dijelekata:

-Northumbrian u Northumbriji
-Mercian u kraljevini Merciji
-West Saxon u kraljevini Wessex
-Kentish u Kentu



Tokom 7. i 8. stoljeća kultura i jezik Northumbrije su bili dominirajući. Invazija Vikinga je
dovela ovu dominaciju do kraja (zajedno sa uništenjem Mercije). Samo je Wessex ostao
nezavisna kraljevina. Tokom 10. stoljeća West Saxon dijalekat je postao zvanični jezik
Britanije. Iz ovog perioda je poznat tzv. Old English (staro-engleski). Pisan je alfabetom zvanim Runic, koji potiče od skandinavskih jezika. Latinski alfabet su donijeli kršćanski misionari iz Irske.

U to vrijeme, rječnik Old English-a se sastojao od anglo-saksonske osnove te prihvaćenih riječi latinskog i skandinavskih jezika (Norse and Danish).
Latinski je dao engleskom riječi poput: street, kitchen, kettle, cup, cheese, wine, angel,bishop, martyr, candle.
Vikinzi su dodali riječi: sky, egg, cake, skin, leg, window, husband, fellow, skill, anger, flat, odd, ugly, get, give, take, raise, call, die, they, their, them.
Keltske riječi su preživjele u imenima mjesta i rijeka: Devon, Dover, Kent, Trent, Severn, Avon, Thames.

Normani su 1066. god. osvojili Britaniju. Francuski je postao jezik normanske aristokracije
i oni su dodali mnoge riječi u engleski jezik.

Zbog toga što su niži slojevi (englezi) kuhali za normansku aristokraciju, nazivi za većinu domaćih životinja su engleski (ox, cow, calf, sheep, swine, deer), dok su nazivi za vrste mesa koje su im donosili iz francuskog jezika (beef, veal, mutton, pork, bacon, venison).

Germanski način tvorbe množine (house, housen; shoe, shoen) je zamijenjen francuskim
načinom tvorbe: dodavanjem "s" (house, houses; shoe, shoes). Samo par riječi su zadržali
germanski način tvorbe: men, oxen, feet, teeth, children.

U 14. stoljeću Englezi postaju ponovo dominantni u Britaniji. Prvi kralj poslije normanske
vladavine je bio Henry IV. Do kraja 14. stoljeća londonski dijalekat je standardizovan, i
postao zvanični jezik, taj se jezik naziva Middle English (srednje-engleski).
Chaucer je pisao na ovom jeziku.

Modern English počinje u 16-om stoljeću, i poput ostalih jezika još uvijek se mijenja. Jedna promjena se desila kada je "th" kod nekih oblika glagola postalo "s": loveth, loves: hath, has.

U narednom periodu Engleska postaje kolonijalna sila, stupajući u kontakt sa različitim narodima širom svijeta. Zbog toga mnogo riječi iz drugih jezika je našlo mjesto u engleskom jeziku, što je svakako doprinijelo povećavanju rječnika engleskog jezika. Rječnik engleskog jezika je najveći u svijetu.

Jezici koji su imali uticaja na engleski jezik su: latinski, grčki, francuski, njemački, arapski, Hindu, italijanski, malajski, holandski, Farsi (iz Irana i Afganistana), Nahuatl (jezik Asteka), Sanskrit (iz drevne Indije), portugalski, španski, Tupi (iz Južne Amerike) i Ewe iz Afrike.

		Low German
Church Latin		Anglo-Saxon
Old Norse		Old English		Danish
Norman French		Middle English
Latin		Modern English		Greek

Main source (glavni izvor): KryssTal.com